Traganje



Mnogi Te čuju, a ja kao gluh,
ne mogu te ni naslutiti očima duše,
što mi želiš reći nježnim lahorom,
povjetarcem što ne prestano puše

Jer rekli su mi da nisi u ognju,
ni u potresu i oluji nisi,
nego u šapatu tihom
i dodiru blagom Ti si

Tražim Te tu, u tim dodirima Duha
Tvoga Duha, Svetog Duha,
što me neprestance nuka i neznatno vodi
kao što voda teški mlin goni

Tražim te, a kao da ne želim da te nađem,
i nastojim izbjeći sve što me od tebe snađe,
dopusti mi da najprije sebe u Tebi pronađem.

Z.Ć. 09.12.2009., Split

Neprestance tragam za Bogom i Njegovom riječi, utjehom i dodirima kojima mi pruža, jer reče i sam: Vječnom ljubavlju ljubim te. Zamislite to, vječnom ljubavi. Uspio sam otprilike naslutiti što bi to bilo, ali ne mogu to opisati, to je nešto što Gospodin svakom pojedinačno objavi i na neki način u srce ostavi. On je sam Ljubav, ujedno i opipljiva Osoba s kojom svatko od nas može razgovarati, to je posebnost kršćanstva, u crkvama je prisutan Živi Bog u onom tabernakulu (svetohraništu), u Svetoj Hostiji. Tu On prijateljuje s nama i uvijek je tu, Njegova prisutnost je opipiljiva i On nam u tišini prilazi i zove nas da mu otvorimo vrata.



Često Ga se osobno bojim, bojim se Njegove volje i ulaska u moj život jer ne znam gdje će me odvesti. To je zbog moje sebičnost i buntovnosti, jer zašto bi mene netko mijenjao. Ali On to čini iz Ljubavi i samo uz naš pristanak, no često ga odbijam, zovem ga i On dolazi odgovara na moje vapaje i molitve, ali kada traži neku promjenu, moja narav ga izbjegava.
Ne poznam se očito, mislio sam da sam dobar, ali nisam. Moje predanje njemu nije onakvo kakvo bi trebalo biti i unatoč savjetima mnogih, ja volim nered i nesklad, ali On želi harmoniju i pjesmu u mome životu, pjesmu Ljubavi.
Mnogo puta sam nervozan zbog svojih grijeha, najviše propusta koja pravim jer nisam organiziram i ne uspjevam se posvetiti kako treba onim stvarima koje to zahtjevaju. Tada se najviše udaljavam od Ljubavi i srditost me hvata i jedan grijeh vuče drugi, napasti se množe, a ja kao slaba i izgubljena ovca upadam u zamku. Umoran i opterećen zaboravljam Njegove predivne riječi:


Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.




I kada me opet stari strah uhvati da ću Ga izgubiti, hrlim u crkvu, na Misu, da mu se poklonim, da ga molim za oprost, za blagoslov, molim da me primi u svoje okrilje, i tu mi se On opet otkriva, tu mi opet govori i tiho šapće u tim debelim zidovima.
I opet žarka želja je tu da u meni živi samo Krist, a sve drugo neka umre.
Pitam se zašto te se Isuse mnogi boje, zašto ne žele ti priznati svoju grešnost i ne žele Tvolju Ljubav, ne žele te primiti, što je toliko iskrivilo sliku o Tebi, milosrdno i pravednom? Možda se osjećaju krivim, možda ih savjest optužuje, možda ih đavao straši, možda je zbog Crkve, zbog našeg lošeg svjedočanstva... ali Ti ne gledaš na to, Ti zoveš i čekaš, zoveš preko ljudi, preko svećenika, preko djece, preko siromašnih i ostavljenih, bolesnih i nemoćnih, oni neznatnih i nevidljivi, onih što čine milostinju ne zbog naših pogleda, nego zbog tvoje Ljubavi i što mole iza zatvorenih vrata...



Tragate li vi?

10.12.2009. u 12:19 · Ostavi komentar (13) · Isprintaj · #