Ponekad poželim umrijeti



Ponekad jednostavno poželim umrijeti
Da vidim što mi kriješ iza tih smrtnih vrata,
da se u potpunosti uvjerim u ono što mi srce osjeća,
ono čega mi je predokus na ustima,
predokus slave buduće koju si mi obećao
ako krenem za tobom...

Krenuo sam, povjerovao sam ti,
Jer pokazao si mi da ti uistinu imaš vlast,
Otjerao si moje dušmane i sada evo
Puzajućim koracima krećem prema smrti
Sestrici dragoj...

I sve što si obećao to i dobivam,
Sve blagoslove i sva proklestva ovoga svijeta
koja će me zbog tebe snaći
trpim jer si ti trpio,
nosim svoj križ jer ti svoj nosio,
nije učenik veći od učitelja, a ja,
ja jednostavno nekada poželim umrijeti....

29.12.2009 Tomislavgrad

Sve divote svijeta, sva priroda, dovode do spoznaje da je to sve od neizmjernog Duha, od Ideala čovječanstva, od Istine, Dobrote i Ljepote. Tajna me je noći sve više zaokupljala i u kretanju
svemira osjetih bilo Onoga koji je bio u početku,koji jest sada i koji će kraljevati u vijeke vjekova.
Božje melodije drže i napunjaju sav svemir. U svakoj je ljudskoj duši težnja za nečim velikim.
Za Bogom naše srce eruptivno teži. Bog postoji i ja tvrdo vjerujem i u najjačim časovima kušnje i sumnje da je On jedini, vječni, veliki Bog. Vjerujem u Gospoda Boga svemogućega, vjerujem da je On savršen Duh u slobodi volje i veličini. Činjenica je da Bog postoji, da Ga osjećam oko sebe, u sebi, tu ovdje, ondje, svagdje. Kad Bog postoji, već slijedi da naš život ima svrhu. Ako vjerujemo u apsolutno Božanstvo, tada
nema slučaja. Ljubav prema roditeljima mi svjedoči da ljubav, duša, Bog nije utopija, da sve ovo postoji, da je čovjek, uistinu, ideja koja teži svome izvoru. Gdje nema Tebe, Bože, tamo nema ni veselja. Sav je život borba između dobra i zla kojom dolazimo Idealu našega života: Svevišnjemu. Najbolja apologija Božjega djelovanja u čovječanstvu jest jedinstveni duh koji prožima katoličke pokrete svijeta.
Nikakva ljudska sila, nikakav filozofski sistem ne može stvoriti jedinstveni duh koji prožima katoličke pokrete svijeta. To je djelo Sile, koja je iznad nas i koju mi tražimo i želimo spoznati

blaženi Ivan Merz





Božićno vrijeme završava, danas je svetkovina krštenja Isusa Krista. Krštenje, Bogu hvala pa su me roditelji krstili, tko zna bi li ikada bio ovaj koji jesam danas. Krstiti se može samo jednom i za sve vijeke vijekova. Stepinca su optuživali da pokrštava pravoslavce, ali oni su već kršteni, nisu se njegovi tužitelji ni udostojili pročitati katekizam pa da vide zašto ga uopće optužuju. Krštenje može svatko udijeliti, vjernik i nevjernik, bitno je samo da ima posvećene vode i da krsti U Ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Lijepo.

No to nije teme današnjeg posta, nego licemjerstvo koje je stvarno pogodilo ovih dana i upornost agnostika i ateista da nama koji vjerujemo poljujaju vjeru i temelje na kojima je ona sagrađena, ali ne uspijevaju. Zašto ne uspijevaju, pa oni će saznati u ovom postu.

Za vrijeme Božića jedan bloger koji se bavi smislom života je obišao sve katoličke blogere koji imaju živu vjeru i koji po onome što pišu su na jako dobrom putu, čestitao im je uredno Božić sa smajlićem. Naravnom, svaki normalan čovjek će uzvratiti na čestitku. To se i učinilo. No, na njegovom blogu je bio post o Božiću kao izmišljotini i jednom poganskom običaju. Pogodilo me to licemjerstvo na kvadrat i zabolilo, pitam se zašto ima tako zlobnih ljudi i što ih na to potiče, da nekome kvare ugođaj na radosnijeg blagdana.

Sigurno taj bloger ne poznaje naš smisao života, Isusa, jer da ga poznaje vjerojatno bi osjećao što i mi, molio kao i mi, s radošću išao na svaku Misu, trudio se spoznati Isusa u svim stvorenjima.Da pozna Isusa, vjerojatno bi i znao da Isus nama daje milosti i potvrde da jest uz nas, dokazuje nam svoju Ljubav, Vječnu koju za nas ima od početka. Znao bi on koju mi muku imamo, poznavao bi i naše trpljenje i naše boli koji zbog Isusa i možda bi se sjedinio s Njim u trpljenju, išao k Njemu u Maslinski vrt, na bičevanje, na krunidbu tnje, na Kalvariju, umro bi s Njim na Križu i koji put Uskrsnuo. Da ga poznaje, poznavao bi i nas i naše radosti kod Pričesti kada cijeli svemir se u nas sleti i kako nas sam Isus vodi na počelo svega, kako nam otkriva tajne svijeta i življenja, kako nam govori o smislu besmisla ovoga svijeta. Možda bi i shvatio toga Isusa u tom komadiću Kruha. Znao bi možda zašto mi u sve pritiske i mržnji današnjeg svijeta prema Katoličkoj Crkvi ostajemo uz nju, uz naše pastire i svećenike, našeg Papu.

Taj je momak jedan od mnogih koji nastoje svi sredstvima, povjesnim "činjenicama", izvrćanjem Evanđelja ili što znam čime, uporno žele dokazati našu neopstojnost i neistinitost. Žalosno je da uspijevaju odvratiti neke ljude od Crkve, ali ne mogu ubiti Isusa u njima ni u sebi, jer na svu sreću i ti ljudi koji se bore protiv Isusa nose ga u dubini svoje duše, a paradoks je što ga mi vidimo u njima, a oni ne.

Žalosno je to isto da kada netko izjavi na ovoj blogosferi da odustaje od Crkve, da ga se hvali kao da je ostvario neki veliki intelktualni i društveni napredak u životu. Bio sam svjedok tome, gdje je jedna blogerica u usponu to i učinila, a njezini čitatelji su to slavili. Njezino nepoznavanje vjere i sakramenata dovelo je do toga, Misa joj je bila dosadna (nije znala da Isusa može dotaknuti na pretvorbi), ispovijed, svećenici, sve joj je to bilo bezveze...

Jedan mali savjet, želite li brzo na naslovnicu blog.hr i biti na cool listi slobodno pljujte po Crkvi i Bogu, kršćanstvu i najviše katoličanstvu, uzvisujte antihrvatske stavove i religiju sexa. Garantiram vam da ćete biti u roku mjesec dana najčitaniji na blog.hr.

No, ne mogu uništiti Boga u nama, ni izgnati Isusa iza naše duše, jer smo ga mi sami pustili unutra i On nam je pokazao Tko je On i Gdje stanuje. Njegovo Veličanstvo je neopisivo i to što On čini našim dušama ćete moći znati samo ako učinite ono što i mi, otvorite mu svoje srce. No, poznavajući vašu tvrdoglavost i vašu upornost, vaše nastojanje da nas iskorijenite...

Možete uništiti crkve, razoriti svetohraništa, samostane možete čak i nas ubiti ali Crkvu u nama ne možete srušititi niti istjerati onoga koji ju je utemeljio - Isusa!

...i vrata paklena neće je nadvladati! (Mt 16,18)

10.01.2010. u 14:55 · Ostavi komentar (23) · Isprintaj · #