Prostrt pred Gospodinom



Tražim Te u mislima
i razabirem Te u strujanju riječi
koje mi naviru dok promatram
Tvoje veličanstvo u jednostavnosti

Prostirem se pred Tobom kao rosa po travi,
da lagano prođeš mojom dušom,
predajem Tebi utvrde moje
sruši ih sve izgradi svoje

Jer zbog Tebe ja jesam...

07.05.2010.god., Lištani DV

Često imam potrebu da nešto napišem, ali zbog silnog umora sve to splahne, izgubim volju i jednostvano želim leći i spavati. Uostalom, koga bi zanimale ove moje misli i moja duhovna stanja, čak su i meni naporna. No, ne bih trebao biti toliko samokritičan, ipak je to put moj prema Vječnom Životu, put kojeg bih trebao puno više cijeniti, nažalost, to ne činim, čak ga i nisam ni svjestan. Dani kao da prolaze pokraj mene i vidim ih kako idu i mašem ih, stojim zamišljeno pitajući da li sam danas išta dobroga učinio ili sam samo i ovaj dan odradio rutinski, ispunio sve svoje svjetovne i kršćanske dužnosti. Što ako mi ovo pređe u jedan automatizam, hoće li, također se pitam često? Ipak, tko sam ja da to prosuđujem i promišljam? Vjera moja u Svemogućeg i Nedokučivog Boga bi trebala ovdje biti na djelu. On svaki dan čini pustolovinom i sve čini novim i zanimljivim i u onim stvarima gdje mi um nalaže da Bog tu ne bi smio biti, ali me On uvijek iznenadi svojom dosjetljivošću i pretekne me u svemu. I zašto me je strah, ne znam, ali kako sam počeo dublje ponirati u Riječ, dani poprimaju obilježja Njezina, a ja slabić jedan ih puštam da tako idu i prolaze. Koje dragocjenost gubim, koje prilike da se svidim svome Gospodinu, da proživljavam Njega.

Kriste, sve što mi daje smisao, prožmi moje dane ljubavi svojom da ih budem potpuno svjestan da ih ne bacam uzalud.





15.06.2010. u 10:08 · Ostavi komentar (17) · Isprintaj · #