Presveti oltarski sakrament



Pričali su mi kako je don Bosco usnuo san u kojem je vidio kako Crkva stoji na dva stuba, Djevica Marija i Presveti Oltarski Sakrament. Ako malo razmislimo, nije teško uočiti posebnost Katoličke Crkve baš u odnosu prema Euharistiji i Majci Mariji, a to je ono što nas najviše razlikuje od ostalih. Isto tako je zanimljivo kako Majka Marija upravo u svojim ukazanjima poziva na čašćenje Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Presveti Oltarski Sakrament, Isus, stvarna prisutnost u komadiću kruha, izložen na oltaru samo za nas. Velika milost koju moramo cijeniti i neprestano zahvaljivati Gospodinu na njoj. Ući u crkvu i biti zahvaćen Njegovom prisutnošću i dopustiti Mu da nas primi u naručje. Nešto nevjerojatno i ne pojmljivo, ali već ovdje na Zemlji možemo gledati Boga, Isusa Krista, našega Spasitelja.

Sjećam se kada mi je jedan svećenik rekao: „Idi u kapelicu gdje je cijeli dan izložen Isus na oltaru. On ti je tu prisutan, stvaran, reci mu sve što te muči, pričaj s njim kao s prijateljem o najobičnijim stvarima, kao s majkom i ocem, budi intiman s Njime, ne skrivaj ništa. Vjeruj mi, On će ti odgovoriti na sve, samo budi strpljiv.“
I doista, Bog odgovara, samo trebamo otvoriti uši naše duše, poniziti se pred njim, kleknuti ispred Njega u toj maloj hostiji i pustiti Ga u srce, kako bi naše srce učinio po Srcu Svome.

Kaže sv. Josemaria Escriva, utemeljitelj Opus Deia: „Ne propusti pohoda Presvetomu. Poslije usmene molitve, koju običavaš izmoliti, reci Isusu, stvarno prisutnomu u Svetohraništu, svoje dnevne brige. I imat ćeš svijetla i snage za svoj kršćanski život.“ (Put, 554).
Pred Njim sve nestaje, ostaje samo On, otvara Ranu Svoga Srca i napaja nam Krvlju i Vodom dušu na tajanstven način. Bog je tako jednostavan da se skrio u hostiji, u želji da nam uvijek bude dostupan. I toliko nas ljubi da nam neće na silu ulaziti u život, nego samo čeka da Ga pozovemo i On već „trči“ nama u zagrljaj i baca nam se oko vrata. Dovoljno se je samo na trenutak poniziti, zaboraviti svoj ego, i cijelo Kraljevstvo za kojim čeznemo će doći u našu nutrinu, a sve ostalo će nam biti dodano, jer samo to Kraljevstvo nam je stvarno potrebno.

Kraljevstvo Božje je Isus Krist, kako veli papa Benedikt XVI., i mi, stupanjem pred Njim u Presvetom Oltarskom Sakramentu, ulazimo u Kraljevstvo, postajemo dionici svih bogatstava Nebeskih i gasimo na trenutke žeđ naših čežnja, jer smo s Njim, srce nam se može smiriti i radosno iščekivati trenutak dok se ne smiri u potpunosti u Nebu.

Prava smisao klanjanja i štovanja Euharistije je izvan Svete Mise. Klanjanje je osobna priprema za Svetu Misu i Svetu Pričest, a isto tako i zahvala za Svetu Misu. Posvuda, gdje se god održava euharistijsko klanjanje, događa se buđenje i produbljivanje vjere u otajstvo Euharistije. U slavljenju Svete Mise u zajednici je malo vremena za tišinu, gdje bi se o cijeloj veličini Otajstva razmišljalo. Postavlja se pitanje kada vjernik može uzeti vremena razmišljati u tišini? Možda je pojava današnjeg gubljenja razumijevanja za Euharistiju na našim prostorima povezano s time što skoro više i nema „privatnog“ i javnog oblika štovanja Euharistije izvan Svete Mise. Imamo Svete Mise na svom jeziku, sve možemo razumjeti. Ipak su mnoge crkve sve više prazne. Moguće je reći sa Svetim Ivanom Krstiteljem: „Među vama je Onaj, kojeg vi ne poznajete.“ Pred Svetohraništem, u klanjanju, moguć je osobni i dublji susret s Euharistijskim Isusom.

Volio bih kada bi nas svećenici i biskupi poticali više na adoraciju (obožavanje, klanjanje) Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu, da u našim župama sve češće imamo prigodu pokloniti se Bogu u Hostiji, pogotovo u ljeto, i to u turističkim mjestima gdje je svakojaka vrsta poganstva prisutna. Potrebno nam je Svjetlo Istine koje isijava iz Presvetog, Ono je od ogromnog značaja za sve nas, za svako mjesto, za svaku župu i državu.

benedikt XVI tijelo kristovo 1Ovom prilikom vas sve pozivam, dragi čitatelji, ne zanemarite Isusa, primajte Ga često u Pričesti, tražite susret s Njim svakoga mjeseca, s Njegovom milošću opraštanja u sakramentu Ispovijedi i budite djeca i prijatelji s Njim u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Dragi naši pastiri, po uzoru na papu Benedikta XVI., pružite svima mladima klanjanje u tišini kao na Trgu Bana Jelačića, jer dosta nam je buke, glazbe i govora. Želimo biti sami s Bogom i častiti Ga u ovome mističnom obredu Crkve. Naš Sveti Otac nas također poziva da klečimo dok se pričešćujemo! Ne čekajte da Vas na to netko od vjernika upozori! Jasno pozovite sve vjernike da to čine, a Vi se u skladu s riječima i stajalištima Svetoga Oca strpljivo i svećenički prema tomu odnosite. Svi mi ljudi, svjesno ili nesvjesno, čeznemo za Bogom, a evo ovdje imamo priliku biti s Njim. Stoga, dragi naši pastiri, dajte nam priliku, svaki dan, ne samo četvrtkom. Jer, samo jedan iskreni susret s Njim mijenja živote, a naš živi Bog je Život. Živimo i živjet ćemo s Njim, s našim Bogom, Isusom Kristom.

Defton.



23.08.2011. u 12:29 · Ostavi komentar (3) · Isprintaj · #